Praktični Judaizam


Suština judaizma nije u odricanju od života, već u njegovom potpunom, svesnom proživljavanju. Za razliku od asketskih sistema koji materijalni svet i telesne užitke vide kao prepreku duhovnosti, judaizam nas uči da je ovozemaljski život pozornica na kojoj se gradi večnost. Poenta nije u suzbijanju životne radosti, već u njenom kanalisanju ka svetosti.


To se najbolje ogleda u odnosu prema užitku: dok sekularni pristup često traži trenutno zadovoljenje impulsa – koje po prirodi vodi u prolaznost i emotivnu ispražnjenost – judaizam nudi put trajnog ispunjenja. Na primer, užitak unutar braka nije ograničenje, već uzvišeni čin stvaranja porodice i stabilnosti; uživanje u hrani nije prosta konzumacija, već prilika za zahvalnost kroz blagoslove (brachot); odmor subotom (Šabat) nije lenjost, već svesni prekid trke za uspehom radi posvećenosti onome što je zaista važno – domu i zajednici.


Judaizam ne propoveda distancu između polova iz prezira, već iz dubokog poštovanja prema ljudskoj prirodi i potrebe da se zaštiti integritet pojedinca i porodice. U cilju očuvanja fokusa i izbegavanja iskušenja koja bi nas odvela u trivijalnost, preporučuje se da komunikacija sa suprotnim polom bude svedena na tri osnovna, konstruktivna okvira: edukaciju, trgovinu i lečenje .



Ipak, mnogi koji se danas nazivaju vernicima zaboravljaju da je vreme koje nam je Bog dao najdragoceniji resurs kojim upravljamo. Kroz tabelu koja sledi, prikazaćemo gde ti isti ljudi najčešće greše – rasipajući to vreme na neproduktivne aktivnosti koje, u većini slučajeva, ne samo da ne donose plod, već direktno vode u duhovnu stagnaciju i greh.


Produktivne stvari Neproduktivne stvari
Proučavanje Tore Gledanje sporta
Provera biznis ideja Odlazak na koncerte
Učenje novih veština Besciljno skrolovanje društvenih mreža
Planiranje finansijske budućnosti Igranje video igara
Podučavanje Tore (Tikkun Olam) Ogovaranje i prazne priče
Fizička aktivnost i trening Slušanje muzike opasne po dušu
Mentorstvo i savetovanje drugih Pasivno kritikovanje tuđeg uspeha
Analiza istorijskih i religijskih tekstova Ispunjavanje vremena trivijalnostima
Jačanje porodičnih veza Nekonstruktivne virtuelne rasprave
Refleksija o sopstvenim postupcima (Hesbon ha-nefeš) Beg od odgovornosti kroz fantaziju
Zasnivanje stabilnih partnerstava Potraga za trenutnim zadovoljstvima
Rad na ličnom integritetu i vrlini Opsesija modnim trendovima i površnostima


Gledanje sporta


Gledanje sporta danas predstavlja moderan ekvivalent rimskim gladijatorskim igrama. Iako nisu krvoločne, poenta ostaje ista: mase se zabavljaju dok drugi nastupaju, trošeći dragoceno vreme koje se moglo uložiti u lični razvoj.

Postoji jedna savršena fraza na latinskom, verovatno vam je poznata. Kaže: „Hleba i igara“ (lat. Panem et circenses).
Hleb: Predstavlja osnovne životne potrebe (hrana, novac, sigurnost).
Igre: Predstavlja distrakciju (sport, rijalitiji, beskonačno skrolovanje, zabava).
U Rimu se ovo koristilo da se narod "umiri" i odvrati od politike i bitnih društvenih pitanja tako što bi im se dala hrana i jeftina zabava. Zato na internetu pored ogromnog antisemitizma postoje i šale poput "goyim" (hebrejska reč za ne-jevreje) i "goyslop" (pomije za goyime).

Termin "goyslop" implicira na dve stvari:
   - "Hrana za nejevreje": Oni koji koriste ovaj termin njime tvrde da "elite" (koje u tim krugovima često pogrešno ili zlonamerno identifikuju kao isključivo jevrejske ili cionističke) serviraju "pomije" nejevrejskom stanovništvu.
   - Šta su te "pomije"? Ovde se ne misli samo na doslovnu industrijsku hranu (brzu hranu, prerađevine, GMO), već se termin često metaforički proširuje na "kulturne pomije": rijaliti programe, holivudske filmove niskog kvaliteta, masovnu pop kulturu, vesti koje služe za manipulaciju i sve ono što ljude čini pasivnim i nekritičkim.

Razmislite, kakva su vam osećanja tokom utakmice i šta radite dok traje utakmica? Da li psujete, osećate gnev i tugu kada vaš tim gubi. Da li iščekujete da protivnički tim zadesi neka nesreća i da će da kiksne i izgubi? Da li jedva čekate da tim koji prate vaši poznanici izgubi protiv vašeg, pa da mu se smejete i sprdate ga 3 dana i 3 noći? Šta vi dobijate time što će neki tim da pobedi ili ne? Da li vi zarađujete bar deo tog novca koji oni osvoje?

Ako ste roditelj, da li mislite da ste dobar uzor svojoj deci ako ste navijač? Ako vas neko dete pita "za koji tim da navijam, meni su svi ovi timovi isti?" - šta bi ste mu vi rekli? Da bira tim na osnovu lokacije ili države?

Da li mislite da (ako ste muškarac) se ženi neće stvoriti potreba da vas prevari kada vidi da je zanemarujete dok nosite dres nekog sportiste (idolizujete druge muškarce koji zarađuju više od vas) i tako provodite sat i više vremena?

Ako ste žena koja ide na utakmice, da li idete na utakmicu da gledate lepe momke ili pokušavate da nađete momka? Kako očekujete da će vaš budući muž reagovati na to? Ako će da reaguje pozitivno, bolje ga se klanjajte.

Ako je vaš odgovor: "Da, usrećim se jako kada moj tim pobedi, a jako mi je teško kada moj tim izgubi" - pa ako su verovatnoće velike da vaš tim izgubi, zašto onda rizikovati da vam se dan pokvari? Zašto samo ne zamenite izbor dopamina sa nečim produktivnijim? Sa nečim što zavisi od vas, a ne od drugih? Vi ne možete da utičete na to kako neko igra ili ne, sem ako se ne bavite okultizmom ali to je nešto užasno što je Gospod zapovedio da se ne radi, pa ćemo podrazumevati da se ne bavite time.


Kada je sasvim opravdano pratiti sport ili igrati sportske igrice?


Sasvim je opravdano ako se bavite sportom profesionalno. Na primer, profesionalni ste sportista koji od plate može da izdržava porodicu (podsećamo, jedna od najbitnijih stvari u judaizmu je osnivanje porodice), trener, sportski komentator, sudija, linijski sudija, medicinski stručnjak za sportske povrede, profesor fizičkog vaspitanja itd itd...

Međutim, bitno je da se ogradimo od zloupotreba. Morate da procenite koliko sport zaista ima udeo u vašoj profesiji od koje zarađujete za hleb.

Ako ste na primer fudbaler koji zarađuje manje novca od minimalca u vašoj državi, onda bi ste morali da budete realni i preispitate svoju karijeru. Naravno, sve je do vaše procene. Ako smatrate da će vaš klub u narednoj sezoni preći u višu ligu, ili da će te dobiti ponudu iz boljeg kluba, nastavite. Ako je u vašoj državi rat, a ako vas zakon preko sporta šiti od odlaska u rat, nastavite. Ako već godinama plata ostaje ista a novih ponuda nema, bolje da promenite karijeru. Sada dok ste reproduktivno sposobni, treba da razmišljate o porodici.

Razumljivo je sasvim da vam je fudbal najinteresantnija stvar u životu i da bi ste radije igrali fudbal sa manjom platom (od koje možete prehraniti samo sebe) i bili srećni nego radili drugi posao za veću platu i bili nesrećniji. Ali u životu ne može sedeti na dve stolice (planirati porodicu sa malim primanjima, to je sebično, jer očigledno planirate da vama bude lepo a ne detetu). Roditelji koji vole svoju decu rade i po dva posla zbog njih, i ne žale se. Zato bi bilo iskrenije od vas da jednostavno još uvek ne planirate porodicu, i ne rizikujete da budućem detetu otežate uslove za detinjstvo. Nijedno dete ne zaslužuje da se rodi na ivici siromaštva, ako je to bila stvar sebične odluke roditelja.

Ako mislite da je bitnije da radite posao koji volite od toga da uopšte i imate porodicu, sigurni smo da ćemo vam razbiti iluziju nakon što pročitate ovaj članak Danas postoji iluzija da žena može da postigne i karijeru i da gradi porodicu. U ovom članku ćemo obraditi da li je to moguće ili ne... .

Međutim, ako tek planirate da se bavite sportom profesionalno, uopšte vam ne savetujemo da to radite ako planirate to da radite u narednih 20 godina. Obrazloženje se nalazi u ovom članku Ovde ćemo analizirati ne samo kratkoročne, već potencijalno po život opasne posledice klasičnog 9-5 posla... .