Praktični Judaizam
Suština judaizma nije u odricanju od života, već u njegovom potpunom, svesnom proživljavanju. Za razliku od asketskih sistema koji materijalni svet i telesne užitke vide kao prepreku duhovnosti, judaizam nas uči da je ovozemaljski život pozornica na kojoj se gradi večnost. Poenta nije u suzbijanju životne radosti, već u njenom kanalisanju ka svetosti.
To se najbolje ogleda u odnosu prema užitku: dok sekularni pristup često traži trenutno zadovoljenje impulsa – koje po prirodi vodi u prolaznost i emotivnu ispražnjenost – judaizam nudi put trajnog ispunjenja. Na primer, užitak unutar braka nije ograničenje, već uzvišeni čin stvaranja porodice i stabilnosti; uživanje u hrani nije prosta konzumacija, već prilika za zahvalnost kroz blagoslove (brachot); odmor subotom (Šabat) nije lenjost, već svesni prekid trke za uspehom radi posvećenosti onome što je zaista važno – domu i zajednici.
Judaizam ne propoveda distancu između polova iz prezira, već iz dubokog poštovanja prema ljudskoj prirodi i potrebe da se zaštiti integritet pojedinca i porodice. U cilju očuvanja fokusa i izbegavanja iskušenja koja bi nas odvela u trivijalnost, preporučuje se da komunikacija sa suprotnim polom bude svedena na tri osnovna, konstruktivna okvira: edukaciju, trgovinu i lečenje .
Ipak, mnogi koji se danas nazivaju vernicima zaboravljaju da je vreme koje nam je Bog dao najdragoceniji resurs kojim upravljamo. Kroz tabelu koja sledi, prikazaćemo gde ti isti ljudi najčešće greše – rasipajući to vreme na neproduktivne aktivnosti koje, u većini slučajeva, ne samo da ne donose plod, već direktno vode u duhovnu stagnaciju i greh.
| Produktivne stvari | Neproduktivne stvari |
|---|---|
| Proučavanje Tore | Gledanje sporta |
| Provera biznis ideja | Odlazak na koncerte |
| Učenje novih veština | Besciljno skrolovanje društvenih mreža |
| Planiranje finansijske budućnosti | Igranje video igara |
| Podučavanje Tore (Tikkun Olam) | Ogovaranje i prazne priče |
| Fizička aktivnost i trening | Slušanje muzike opasne po dušu |
| Mentorstvo i savetovanje drugih | Pasivno kritikovanje tuđeg uspeha |
| Analiza istorijskih i religijskih tekstova | Ispunjavanje vremena trivijalnostima |
| Jačanje porodičnih veza | Nekonstruktivne virtuelne rasprave |
| Refleksija o sopstvenim postupcima (Hesbon ha-nefeš) | Beg od odgovornosti kroz fantaziju |
| Zasnivanje stabilnih partnerstava | Potraga za trenutnim zadovoljstvima |
| Rad na ličnom integritetu i vrlini | Opsesija modnim trendovima i površnostima |
Gledanje sporta
Gledanje sporta danas predstavlja moderan ekvivalent
rimskim gladijatorskim igrama. Iako nisu krvoločne, poenta
ostaje ista: mase se zabavljaju dok drugi nastupaju,
trošeći dragoceno vreme koje se moglo uložiti u lični
razvoj.
Postoji jedna savršena fraza na latinskom, verovatno vam
je poznata. Kaže: „Hleba i igara“ (lat. Panem et circenses).
Hleb: Predstavlja osnovne životne potrebe (hrana, novac, sigurnost).
Igre: Predstavlja distrakciju (sport, rijalitiji, beskonačno skrolovanje, zabava).
U Rimu se ovo koristilo da se narod "umiri" i odvrati od politike i bitnih
društvenih pitanja tako što bi im se dala hrana i jeftina zabava.
Zato na internetu pored ogromnog antisemitizma postoje i šale poput
"goyim" (hebrejska reč za ne-jevreje) i "goyslop" (pomije za goyime).
Termin "goyslop" implicira na dve stvari:
- "Hrana za nejevreje": Oni koji koriste ovaj termin njime tvrde da "elite" (koje u tim krugovima često pogrešno ili zlonamerno identifikuju kao isključivo jevrejske ili cionističke) serviraju "pomije" nejevrejskom stanovništvu.
- Šta su te "pomije"? Ovde se ne misli samo na doslovnu industrijsku hranu (brzu hranu, prerađevine, GMO), već se termin često metaforički proširuje na "kulturne pomije": rijaliti programe, holivudske filmove niskog kvaliteta, masovnu pop kulturu, vesti koje služe za manipulaciju i sve ono što ljude čini pasivnim i nekritičkim.
Razmislite, kakva su vam osećanja tokom utakmice i šta
radite dok traje utakmica? Da li psujete, osećate gnev i tugu
kada vaš tim gubi. Da li iščekujete da protivnički tim zadesi
neka nesreća i da će da kiksne i izgubi? Da li jedva čekate da tim
koji prate vaši poznanici izgubi protiv vašeg, pa da mu se smejete
i sprdate ga 3 dana i 3 noći? Šta vi dobijate time što će neki tim
da pobedi ili ne? Da li vi zarađujete bar deo tog novca koji oni
osvoje?
Ako ste roditelj, da li mislite da ste dobar uzor svojoj deci ako
ste navijač?
Ako vas neko dete pita "za koji tim da navijam, meni su svi ovi
timovi isti?" - šta bi ste mu vi rekli? Da bira tim na osnovu
lokacije ili države?
Da li mislite da (ako ste muškarac) se ženi neće stvoriti potreba da
vas prevari kada vidi da je zanemarujete dok nosite dres nekog
sportiste (idolizujete druge muškarce koji zarađuju više od vas)
i tako provodite sat i više vremena?
Ako ste žena koja ide na utakmice, da li idete na utakmicu da gledate
lepe momke ili pokušavate da nađete momka? Kako očekujete da
će vaš budući muž reagovati na to? Ako će da reaguje pozitivno,
bolje ga se klanjajte.
Ako je vaš odgovor: "Da, usrećim se jako kada moj tim pobedi,
a jako mi je teško kada moj tim izgubi" - pa ako su verovatnoće
velike da vaš tim izgubi, zašto onda rizikovati da vam se dan
pokvari? Zašto samo ne zamenite izbor dopamina sa nečim
produktivnijim? Sa nečim što zavisi od vas, a ne od drugih?
Vi ne možete da utičete na to kako neko igra ili ne, sem
ako se ne bavite okultizmom ali to je nešto užasno što je Gospod
zapovedio da se ne radi, pa ćemo podrazumevati da se ne bavite
time.
Kada je sasvim opravdano pratiti sport ili igrati sportske igrice?
Sasvim je opravdano ako se bavite sportom profesionalno.
Na primer, profesionalni ste sportista koji od plate
može da izdržava porodicu (podsećamo, jedna od najbitnijih
stvari u judaizmu je osnivanje porodice), trener, sportski
komentator, sudija, linijski sudija, medicinski stručnjak
za sportske povrede, profesor fizičkog vaspitanja itd itd...
Međutim, bitno je da se ogradimo od zloupotreba. Morate
da procenite koliko sport zaista ima udeo u vašoj profesiji
od koje zarađujete za hleb.
Ako ste na primer fudbaler koji zarađuje manje novca od minimalca
u vašoj državi, onda bi ste morali da budete realni i preispitate
svoju karijeru. Naravno, sve je do vaše procene. Ako smatrate
da će vaš klub u narednoj sezoni preći u višu ligu, ili da će te
dobiti ponudu iz boljeg kluba, nastavite. Ako je u vašoj državi
rat, a ako vas zakon preko sporta šiti od odlaska u rat, nastavite.
Ako već godinama plata ostaje ista a novih ponuda nema, bolje
da promenite karijeru. Sada dok ste reproduktivno sposobni,
treba da razmišljate o porodici.
Razumljivo je sasvim da
vam je fudbal najinteresantnija stvar u životu i da bi
ste radije
igrali fudbal sa manjom platom (od koje možete prehraniti
samo sebe) i bili srećni nego radili drugi
posao za veću platu i bili nesrećniji.
Ali u životu ne može sedeti na dve
stolice (planirati porodicu sa malim primanjima, to je
sebično, jer očigledno planirate da vama bude lepo a ne
detetu). Roditelji koji vole svoju decu rade i po dva posla zbog
njih, i ne žale se. Zato bi bilo iskrenije od vas da
jednostavno još uvek ne planirate porodicu, i ne rizikujete
da budućem detetu otežate uslove za detinjstvo.
Nijedno dete ne zaslužuje da se rodi na ivici
siromaštva, ako je to bila stvar sebične odluke roditelja.
Ako mislite da je bitnije da radite posao koji volite
od toga da uopšte i imate porodicu,
sigurni smo da ćemo vam razbiti iluziju nakon što pročitate
ovaj članak Danas postoji iluzija da žena može da postigne i karijeru i da gradi porodicu. U ovom članku ćemo obraditi da li je to moguće ili ne...
.
Međutim, ako tek planirate da se bavite sportom profesionalno,
uopšte vam ne savetujemo da to radite ako planirate to da
radite u narednih 20 godina. Obrazloženje se nalazi u
ovom članku Ovde ćemo analizirati ne samo kratkoročne, već potencijalno po život opasne posledice klasičnog 9-5 posla... .