Šest Dana Stvaranja


Kada govorimo o šest dana stvaranja, u pitanju su doslovni dani od po 24 časa. Zašto baš 24 časa?

  • Zato što su Njegove reči večne (Bog ne menja zakone koje je uspostavio).
  • Kada On kaže “dan”, to znači 24 časa, jer je Bog postavio sva nebeska tela u sunčevom sistemu.
  • Sunce je postavljeno tako da osvetljava planetu tokom dana, čime omogućava fotosintezu i druge ključne procese, pružajući nam fizičku i vremensku orijentaciju.
  • Mesec da služi da napolju ne bude mrkli mrak, a da opet ne bude jako Sunce, pa se našem telu prirodno signalizira da je vreme za spavanje. Dakle Mesec sija taman onoliko da nas ne razbudi, a taman toliko da vidimo prst pred okom noću.
  • Savršeno poklapanje Sunca i Meseca tokom pomračenja, u prostoru koji se meri milionima kilometara, statistički je nemoguća slučajnost.
  • Uz to, Sunce tačno 400 puta udaljenije od Zemlje nego Mesec. A pošto je Sunce ujedno i tačno 400 puta veće od Meseca, ta dva faktora se savršeno potiru. Zato nam sa Zemlje oba tela izgledaju potpuno jednaka na nebu, što omogućava ono savršeno pomračenje koje smo pominjali.
  • Naravno, ateista će reći “Ali ako ima milijarde nebeskih tela, sasvim je logično da postoji baš jedna, ako ne i više planeta, gde postoje uslovi za život”.
  • Ali mi smo do sada spomenuli samo položaj Sunca i Meseca za normalno funkcionisanje živih bića.
  • Fundamentalne fizičke konstante (kao što su sila gravitacije, elektromagnetna sila, konstanta sprege snažne nuklearne sile) podešene sa nezamislivom preciznošću. Čak i minimalna promena u bilo kojoj od ovih vrednosti učinila bi univerzum neprijateljskim za život, što ukazuje na inteligentni dizajn, a ne na puku verovatnoću.
  • Samim tim, ako možemo zaključiti da Bog nije protivrečan i na osnovu verskih tekstova (monoteističkih religija) i na osnovu zakona fizike i matematike koji uvek važe (kao što je 1+1=2 uvek i zauvek), nema smisla da je Bog dozvolio da u Bibliji dan na početku traje hiljadu/milijardu godina, a da samo par poglavlja kasnije dan traje 24h.

Sklad prirode prožet biblijskom simbolikom


Dizajn Tvorca je vidljiv i u našem svakodnevnom iskustvu. Posmatrajte kako se priroda menja kroz godišnja doba:

Leti, kada su dani duži (nema vremenskih uslova koji bi nam otežavali rad), noći traju oko 8,9 sati. Taman onoliko vremena koliko je nauka dokazala da čoveku treba da se regeneriše.

Zimi, kada temperature padaju, Tvorac je kroz astronomsku promenu - produžavanje noći - stvorio uslove koji nam olakšavaju prelazak u stanje odmora. Ova produžena tama nije samo odsustvo svetlosti, već namerno postavljeni “biološki prekidač” koji nam pomaže da lakše utonemo u san i time duže čuvamo energiju. Naš organizam, projektovan da bude u skladu sa ovim ritmom, prirodno teži mirovanju tokom zimskih noći, kako bi sačuvao telesnu toplotu i obnovio snagu. Nauka potvrđuje ovu tendenciju kod čoveka i živog sveta, čime se potvrđuje da je čitav sistem - od rotacije planete do našeg metabolizma - dizajniran kao dom koji brine o našem opstanku.


Ovo nije slučajnost niti rezultat haotične evolucije gde je čovekov najstariji predak jednoćelijski organizam. To je dokaz da je svet projektovan kao dom. Kao što u kući imate prekidače za svetlo i sisteme za održavanje temperature, tako je i čitav kosmos projektovan da podrži ljudski ritam.

Zanimljivost


Zakon trećine: U biblijskom simbolizmu, broj tri i njegovi derivati često označavaju potpunost i božanski red. Fascinantno je primetiti da se tokom solsticija (krajnosti leta i zime) svetlost i tama dele upravo po principu “jedna trećina prema dve trećine”.

Leti: Noć traje otprilike 8 sati, što je jedna trećina od 24 časa.

Zimi: Dan traje otprilike 8 sati, što je ponovo jedna trećina od 24 časa.

Ravnodnevnica kao savršeni balans: Kada dođe prolećna ili jesenja ravnodnevica, imamo savršenu podelu od 12 sati dana i 12 sati noći. Broj 12 je fundamentalan za biblijsku strukturu: 12 plemena Izraela, 12 apostola, 12 meseci. Ovo nije slučajnost, već odraz strukture koju je Tvorac ugradio u samu rotaciju Zemlje.

Naravno, ovo je samo jedan deo priče, moguće i nedovoljan da ubedi ateistu u postojanje inteligentnog Tvorca i u Njegovo stvaranje kosmosa i Zemlje. Zato smo u ostalim člancima logički kontraargumentovali teoriju evolucije i teoriju velikog praska.